Rezidencijalni programi i perspektive njihova razvoja

Mobilnost i izmještanje iz vlastitog konteksta određujući su faktor u rada umjetnika. Koja saznanja možemo preuzeti od drugih i što je potrebno za sustavnu podršku rezidencijalnih programa u Hrvatskoj bile su teme Foruma održanog u zagrebačkom Pogonu.

Piše: Janja Sesar

Zašto rezidencijalni programi?

Za razliku od izložbi, festivala i ostalih prezentacijskih oblika umjetnosti, rezidencijalni se programi ne fokusiraju na rezultat nego na proces stvaranja i važan su izvor inspiracije i osobnog istraživanja umjetnika. U tom se procesu izmještanja i mobilnosti prelaze i olabavljuju granice, otvaraju kanali za razmjenu informacija i mišljenja, grade dugoročne veze i partnerstva. Ona obogaćuju život kako lokalnih tako i gostujućih umjetnika te lokalni kulturni krajolik i kulturnu ponudu. Veze koje se pritom uspostavljaju izlaze daleko izvan polja umjetnosti i rada umjetnika ili kulturnih radnika te grade mrežu odnosa između umjetnika i zajednice, organizatora u kulturi i publika, organizacija iz različitih sektora kao što su ekologija, ljudska prava i slično, lokalnih proizvođača, poduzeća, škola, fakulteta i mnogih drugih. Drugim riječima, oni često utječu na izgradnju ili ponovo uspostavljanje veza među različitim dijelovima društva koje su nužne za zajedničko djelovanje u cilju ostvarivanja pozitivnih promjena u društvu. Koliko je važna mobilnost i mogućnost uvida u Drugo i Drugačije dobro pokazuje situacija u Hrvatskoj devedesetih godina, kada su nezavisna kulturna scena i umjetnici često bili ti koji su održavali odnose izvan nacionalnih granica te otvarali zone propusnosti i razmjene.

Zašto Forum o rezidencijalnim programima?

Mnogo od gore spomenutog mogli smo čuti na Forumu o rezidencijalnim programima koji je održan 4. i 5. lipnja u Pogonu Jedinstvo, u organizaciji Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, a u suradnji s Ministarstvom kulture, mrežom kulturnih centara EUNIC Cluster Croatia i Savezom udruga Klubtura. Cilj foruma bio je predstaviti i kritički preispitati neke od postojećih modela i praksi organizacije rezidencijalnih programa u Europi i Hrvatskoj te ispitati njihovu ulogu kao centara razmjene među različitim lokalnim sredinama i kulturama. Osim toga, cilj Foruma bio je dati konkretan doprinos razvoju kulturne politike koja će pružiti adekvatnu podršku takvim programima u Hrvatskoj. Zbog toga su jezgru događanja činile radne sesije na kojima su se okupili sadašnji i budući organizatori rezidencijalnih programa, radnici u kulturi, predstavnici ministarstva kulture, stručnjaci te umjetnici iz različitih polja suvremene umjetnosti i kulture kako bi na temelju dosadašnjih iskustava mapirali postojeće stanje i razgovarali o konkretnim koracima i potrebnim resursima.
U sklopu radnih sesija i okruglih stolova predstavljen je čitav niz rezidencijalnih programa i njihovih organizatora iz Europe. A-I-R Laboratory pri Centru za suvremenu umjetnost Ujazdowski dvorac iz Waršave (Poljska) koji je predstavila Ika Sienkiewicz Nowacka, programe Pilsen 2015 European Capital of Culture i K.A.I.R. u Košicama (Slovačka) predstavila je Adela Foldynova, dok je o programu Les Laboratoires d’Aubervilliers iz Pariza (Francuska) govorila Clara Gensburger. Od Candace Goodreach (Njemačka) mogli smo saznati kakav je krajolik rezidencijalnih programa u Leipzigu, o rezidencijalnom programu za vizualne umjetnike koji se godinama održavao u sklopu rada Kulturkontakta u Zagrebu govorila je nezavisna kustosica Anemarie Türk iz Beča (Austrija), a o programu 1m2 govorila je izvršna direktorica organizacije Visiting Arts, Yvette Vaughan Jones. Osim toga, sudionici su na radionici koju je vodila Ika Sienkiewicz Nowacka mogli saznati mnoge konkretne savjete za uspješno organiziranje rezidencijalnih programa i napraviti osnovne elemente projektnog plana rezidencijalnog programa koji već organiziraju ili planiraju razviti.

Raznolikost krajolika rezidencijalnih programa

Jedno od uvodnih izlaganja na Forumu imala je Lillian Fellman iz mreže Res artis iz Amsterdama, svjetske mreže koja okuplja oko petsto centara, organizacija i individualaca iz preko sedamdeset zemalja a koji nude rezidencijalne programe za umjetnike. Kroz mrežu organizacije postaju dijelom globalne zajednice putem koje mogu komunicirati i razmjenjivati informacije i iskustva, kako na sastancima koje mreža organizira tako i putem online platforme.

Fellman nas je u svom izlaganju uvela u izuzetno raznolik svijet rezidencijalnih programa i suvremenih tendencija u njihovom radu i značenju. Oblici, područja djelovanja, načini utjecaja te ciljevi koju ovi programi imaju diljem svijeta vrlo su raznoliki, ovisno o misiji, ali i geografskom položaju programa i društveno-političkom kontekstu i problemima s kojima se suočavaju. Neki tako žele utjecati na revitalizaciju određenog geografskog područja i na njegov razvoj, neki pružiti utočište izbjeglim umjetnicima i omogućiti im podršku i daljnji rad, neki ukazati na ljudska prava određene skupine ljudi, dok neki žele povezati umjetnike i lokalnu zajednicu te im omogućiti umjetnost i kulturu dostupnom. Fellman prepoznaje tri razine društvenog učinka rezidencijalnih programa – od rezidencijalnih programa u klasičnom smislu u kojem umjetnik boravi i radi u nekom drugom mjestu, preko programa u kojima postoji određeno očekivanje i uključivanje umjetnika u lokalnu zajednicu, odnosno svojevrsni recipročni odnos između zajednice i umjetnika, do instrumentalizacije programa za neku širu svrhu. U svom je izlaganju navela kako 90% članova mreže Res artis kaže da na neki način uključuje svoje umjetnike u rezidenciji u život lokalne zajednice. Upravo ova tendencija nužnog uključivanja umjetnika u lokalnu zajednicu bila je jedno od mjesta rasprave u kojoj je Sergej Pristaš iz BADco.-a ustvrdio kako su kreativnost i umjetnost već same po sebi djelovanje pa umjetnici ne bi trebali dodatno djelovati kako bi legitimirali svoj boravak negdje.

Rezidencijalni programi u Hrvatskoj

Različite prakse rezidencijalnih programa već dugo postoje i u Hrvatskoj, na formalnoj i neformalnoj razini i u različitim disciplinama umjetnosti. Ivana Hanaček iz udruge BLOK je na temelju analize istraživačkog rezidencijalnog programa koji oni organiziraju u zadnjih deset godina iznijela podatak kako je većina umjetnike koji su u sklopu tog programa boravili u Zagrebu bila iz zemalja zapadne Europe i zemalja koje imaju svoje kulturne institute u Hrvatskoj. Drugim riječima, više je bilo umjetnika iz onih zemalja koje mogu omogućiti financiranje, a manje iz jugoistočne Europe. Što se financiranja ovih program u Hrvatskoj tiče, oni se financiraju dijelom iz sredstava Ministarstva kulture, na lokalnoj razini, od stranih kulturnih instituta i slično, no financiranje je uglavnom nedostatno i ne postoji poseban natječaj javnog financiranja za rezidencijalne programe. Osim nepostojanja sustava financiranja, neki od sudionika također su naglasili kako nailaze na nerazumijevanje samog termina i definicije „rezidencijalni program“, posebice na lokalnoj razini. I na kraju, ali itekako važno za ova tip programa, infrastruktura za održavanje programa, odnosno život i studije umjetnika vrlo je nerazvijena i ne postoji u onom obliku u kojem je možemo naći u drugdje u Europi. Sve to je odraz nepostojanja jasne javne politike za razvoj rezidencijalnih programa, zaključak je u preporukama Foruma.

No, unatoč svim navedenim problemima, rezidencijalnih programa u Hrvatskoj, kao što sam već navela, ima, a na Forumu je predstavljeno nekoliko primjera. Iva Rada Janković iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavila je program koji djeluje od 2009. i ugošćuje suvremene umjetnike. Sonja Soldo iz Pogona predstavila je rezidencijalni program koji Pogon organizira u suradnji s njemačkom institucijom Akademie Schloss Solitude. U sklopu programa se razmjenjuju istraživači, teoretičari i umjetnici na boravcima u trajanju od tri mjeseca, a područja djelovanja rezidenata koji iz Hrvatske odlaze u Njemačke su arhitektura, urbanizam i sociologija. Osim ovih programa mogli smo čuti i prezentaciju umjetničkog direktora festivala Perforacije i programa Queer Zagreb sezona, Zvonimira Dobrovića, o međunarodnom rezidencijalnom programu u sklopu festivala, a Slaven Tolj i Davor Mišković predstavili su program Kamov u Rijeci koji će provoditi Muzej moderne i suvremene umjetnosti u suradnji s nezavisnim organizacijama poput Drugog mora. Rezidencijalnih programa ima mnogo više i u različitim područjima. S obzirom da je Ministarstvo kulture uočilo njihovu važnost i potrebu sistemskog razvoja, a da se ne mogu na jednom mjestu naći sakupljene i javnosti dostupne informacije o ovim programima, u svom je izlaganju Ivana Podnar iz Ministarstva kulture, suorganizatora Foruma, izjavila kako je Ministarstvo već u procesu mapiranja informacija o rezidencijalnim programima.

Zašto ulagati u rezidencijalne programe?

Na Forumu je sudjelovala i izvršna direktorica organizacije Visiting Arts iz Londona koja je govorila o globalnim kretanjima na tom polju kao i programu koji oni provode pod naslovom 1m2, Yvette Vaughan Jones. U svom je izlaganju istaknula važnost međusektorskog povezivanja s turizmom, gospodarstvom i komercijalnim subjektima, kreativnim industrijama i drugima, a smatra da je izuzetno važno povezati i iskoristiti već postojeće resurse i ne kreirati nove platforme ako nije nužno. Osim konkretne važnosti koje oni imaju za umjetnike, Vaughan vidi pozitivne učinke rezidencijalnih programa na tri razine i to socijalnoj razini jer pojačavaju kreativne aktivnosti i snaže interkulturni dijalog, političkoj razini jer su jedan od odličnih oblika kulturne diplomacije i na ekonomskoj razini jer gradove i regije domaćine čine atraktivnije za ulaganja. Zadaća je svih uključenih sagledati postojeće stanje stvari te detektirati i povezati resurse koji već stoje na raspolaganju, zaključila je Vaughan.

Preporuke za Ministarstvo kulture

Saznanja i prijedlozi prikupljeni tijekom Foruma uobličeni su u konkretne mjere te predani Ministarstvu kulture koje su na Forumu predstavljale Ivana Podnar i pomoćnica ministrice kulture Tamara Perišić. S obzirom na potrebe koje su se iskristalizirale tijekom Foruma, preporuke se odnose na nekoliko glavnih polja: financiranje, infrastrukturu, podršku suradnji i umrežavanju te pomoćne mjere poput poboljšanja procedure izdavanja viza i edukacija.

Nakon dvodnevnih razgovora sudionici Foruma zaključili su kako Ministarstvo kulture u konzultacijama sa svim zainteresiranim stranama treba definirati pojam i polje rezidencijalnih programa te razviti dio kulturne politike za ovo polje i uključiti rezidencijalne programe u kulturnu strategiju. Ova se kulturna strategija trebati odraziti u konkretnim mjerama financiranja za rezidencijalne programe koje će u jednakoj mjeri uzeti u obzir umjetnike koji dolaze u Hrvatsku kao i umjetnike koji odlaze u druge zemlje. Shema financiranja treba uključivati jednogodišnje kao i višegodišnje programe kao i mogućnosti apliciranja više puta tijekom godine, podrška bi trebala obuhvaćati programske i operativne troškove kao i podržavati umrežavanje, partnerstva i istraživanje. Takav fond mogao bi se izgraditi u suradnji s drugim ministarstvima, kao što su ministarstvo turizma, obrazovanja, vanjskih poslova te sa civilnim i poslovnim sektorom.

Druga važna pretpostavka za razvoj rezidencijalnih programa u Hrvatskoj je osiguravanje infrastrukture za njihovo održavanje. Preporuka je da se utječe na programiranje strukturnih fondova Europske unije kako bi se osigurala ta infrastruktura, na primjer kao dio razvoja socio-kulturnih centara, što zahtjeva suradnju s lokalnim vlastima kao i ostalim dionicima. U tom procesu potrebno je potaknuti lokalne vlasti da identificiraju i mapiraju postojeće resurse koji bi se mogli iskoristiti za rezidencijalne programe kao i infrastrukturu koja bi se mogla razviti za takve programe.

S obzirom na spomenuti problema manjka podrške suradnje, preporuka je osnovati poseban fond za podršku mobilnosti i kulturne razmjene u jugoistočnoj Europi. Osim toga, mnogi se organizatori susreću s problemom dobivanja viza za umjetnike pa je također dana preporuka da se uspostavi čvršća suradnja Ministarstva kulture i dijela državne administracije koja se brine za izdavanje viza kako bi taj proces bio što lakši i efikasniji. I na kraju, Ministarstvo kulture trebalo bi podržati obrazovanje i umrežavanje organizatora programa i omogućiti hrvatskim organizatorima da razmjenjuju informacije u međunarodnom kontekstu.

Pomoćnica ministrice kulture, Tamara Perišić, u svom je izlaganju na završnoj sesiji foruma na kojoj su izložene preporuke izjavila kako je Ministarstvo kulture prepoznalo važnost rezidencijalnih programa, što pokazuje i činjenica kako je upravo ono bilo suorganizator Foruma te da je jačanje međunarodne suradnje jedan je od strateških ciljeva Ministarstva. To uključuje kreiranje konkretnog dijela kulturne politike posvećenog rezidencijalnim programima, s adekvatnim mjerama financiranja i razvojem infrastrukture, a od zamjenice smo mogli čuti kako se Ministarstvo već angažiralo na nekoliko polja spomenutih u preporukama.

Ovaj dvodnevni Forum pokazao je kako postoji potreba za institucionalnom podrškom ovog polja koje će mu omogućiti stabilan rad i razvoj te iznjedrio konkretne preporuke za Ministarstvo kulture i lokalne vlasti. Forum se pozabavio organizacijskom stranom ovog područja te se na momente osim spomenutog pitanja uključivanja umjetnika u zajednicu više puta dotaknuo i osnovne svrhe i vrijednosti rezidencijalnih programa. Većina sudionika je zaključila kako bi ključni moment i važnost rezidencijalnih programa trebali biti u izmještenosti i procesu u koji umjetnik ulazi za vrijeme programa jer je upravo proces ono što rađa nove veze i nove spoznaje.